Uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata te Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, velika dvorana škole danas je bila ispunjena tihim poštovanjem i dubokom zahvalnošću prema svima koji su život položili za slobodu Hrvatske. U zajedničkom prisjećanju učenika i nastavnika na stradale u Domovinskom ratu osjećala se posebna povezanost s domovinom i duboki pijetet prema onima koji su je branili i voljeli više od vlastitog života.
Prigodni program i razmišljanje o slobodi
Profesorica Dijana Živković Rožić pripremila je prigodni program koji je dostojanstveno obilježio ovaj važan dan i potaknuo razmišljanje o vrijednosti slobode i mira.
Ravnateljica Marija Mršo Rajić prisjetila se svih stradalih u Domovinskom ratu i pozvala učenike i nastavnike da minutom šutnje odaju počast poginulim braniteljima i civilnim žrtvama, zahvaljujući kojima danas imamo slobodu.
Učenik Petar Jelinić pročitao je pjesmu Perice Vulić Vočanec Minuta šutnje, a njegov topao i emotivan glas ispunio je dvoranu, produbivši osjećaj zahvalnosti i pijeteta prema žrtvama Domovinskog rata.
Profesorica Đurđica Belunek održala je kratko, ali snažno i inspirativno predavanje o Bitci za Vukovar i stradanju Škabrnje, što je izazvalo duboko razmišljanje o hrabrosti, ustrajnosti i velikoj žrtvi branitelja i civila.
Prezentacija i emotivni doživljaj
Učenici i nastavnici potom su gledali dojmljivu prezentaciju profesorice Dijane Živković Rožić koja je, kroz slike i riječi, oživjela uspomene na teške dane Domovinskog rata i probudila tihe emocije o vrijednosti mira.
Prezentacija je sadržavala zvučne zapise: Priču o gradu i posljednji ratni izvještaj Siniše Glavaševića, glazbu Moj Vukovar grupe Zaprešić Boys te pjesme iz antologije posvećene Domovinskom ratu – Tu je nekad bio grad, Traženje riječi za Vukovar i Vukovar iza riječi.
Lampioni kao simbol sjećanja
Završetkom programa, predvođeni molitvom vjeroučiteljice Ivane Škrabal, učenici i nastavnici zapalili su lampione ispred glavne zgrade škole, slažući ih u riječ „Vukovar“. Svjetlost lampiona postala je simbol zahvalnosti, molitve i trajnog poštovanja prema svima koji su izgubili život braneći domovinu.
Pano i cvjetni aranžman – tihi izraz poštovanja
Doprinos obilježavanju dali su učenici 4. a razreda koji su, zajedno s profesoricom Anitom Bubak, izradili pano o stradanju Vukovara. Fotografije razrušenog grada okružili su papirnatim perunikama – hrvatskim nacionalnim cvijetom i simbolom mira među narodima.
Na pano su dodali i odabrane stihove pjesama posvećenih Vukovaru. Ispred panoa položen je cvjetni aranžman koji su pripremili učenici zanimanja pomoćni cvjećar uz profesoricu Silviju Šipoš Bošnjak, čime je ovaj trenutak sjećanja dobio još jedan tihi, ali snažan izraz poštovanja.
Sjećanje kao čin ljubavi
U zajedništvu, molitvi i tišini, škola je još jednom pokazala da sjećanje nije samo obveza, nego i čin ljubavi prema domovini – prema onima koji su je branili i prema svima koji njihovu žrtvu čuvaju od zaborava.
Tekst: A. B.
Foto: K. H. i A. DV.
